Kako piše The Atlantic, Donald Trump se više ne zadovoljava poređenjima s Georgeom Washingtonom ili Abrahamom Lincolnom. Umjesto njih, počeo se svrstavati uz bok pojedincima koji su oblikovali historiju svijeta, poput Aleksandra Velikog, Julija Cezara i Napoleona Bonapartea. Trump se, navodi list, upoređuje s ljudima koje je filozof Georg Wilhelm Friedrich Hegel opisao kao figure koje su "silom volje promijenile tok čovječanstva i srušile stare poretke".

Trump sebe vidi kao nasljednika Cezara i Napoleona

"U posljednje vrijeme stalno govori o tome kako je on najmoćnija osoba koja je ikada živjela", rekao je za Atlantic jedan od predsjednikovih pouzdanika koji je želio ostati anoniman. Prema njegovim riječima, Trump želi ostati zapamćen kao onaj koji je činio stvari koje drugi nisu mogli, isključivo zahvaljujući svojoj moći i snazi volje.

Ta potreba za samoveličanjem postala je ključni motor njegovih akcija otkako je oslobođen brige o sudu birača. Trump, naime, po američkom ustavu ne može i treći put biti predsjednik. Kako navodi izvor iz administracije, predsjednik se sada osjeća "oslobođenim" jer više ne mora paziti na svoj rejting, što mu omogućava da radi ono što smatra "ispravnim", a ne ono što je u njegovom političkom interesu. Upravo u tom kontekstu bliski saradnici vide i njegovu odluku o napadu na Iran.

Razlog za objavu o "smrti civilizacije"

Šta američki narod misli i kakve će kratkoročne posljedice trpjeti, Trumpu je postalo manje važno od njegovih planova da preoblikuje svijet. The Atlantic ističe kako se to očituje u bombardovanju sedam zemalja, rušenju svjetskih lidera, pa čak i prijetnjama o zapljeni Grenlanda te podrivanju NATO saveza.

Ranije ovog mjeseca, Trump je sukob s Iranom opisao u egzistencijalnim tonovima, pišući o "smrti cijele civilizacije", dok je primirje koje je uslijedilo prikazao kao jedan od "najvažnijih trenutaka u dugoj i složenoj historiji svijeta". Kod kuće se pak fokusirao na projekte koji podsjećaju na antički Rim ili carsku Francusku – od izrade kovanica sa svojim likom do golemih natpisa koji krase vladine zgrade.

Slavoluk kojeg Trump planira izgraditi u Washingtonu

"Počašćen sam što me pokušavaju ubiti"

"On je svjestan, ponosan i nada se da su stvari koje radi svojevrsno resetovanje dugotrajnog poretka", izjavio je drugi visoki zvaničnik. Kada su autori analize upitali službenike Bijele kuće je li Trump doista čitao Hegela, odgovor je bio gotovo smiješan. Predsjednik nema reputaciju osobe koja čita, ali se saznalo da je nedavno čuo za historijski trijumvirat iz kratkog odlomka koji mu je neko uručio, a spominjao ga je i govornik na jednom događaju u njegovom golf-klubu.

Unatoč tome, Atlantic primjećuje da se Trumpova percepcija vlastite veličine dodatno zacementirala nakon pokušaja atentata u Washingtonu. Novinarima je nakon hapšenja napadača rekao kako je "proučavao atentate" i zaključio da su meta samo oni koji ostavljaju najveći utjecaj.

"Ne idu na one koji ne rade puno. Mrzim reći da sam počašćen time, ali učinio sam mnogo", izjavio je tada Trump.

Zlato i kovanice u Ovalnom uredu

Ova transformacija u drugom mandatu izazvala je paniku među republikancima koji strahuju od političkih troškova rata u Iranu i skoka cijena pred izbore. Dok se demokrati naslađuju njegovom opsesijom izgradnjom memorijalnih lukova, unutar same administracije početni entuzijazam zamijenila je odbrambena atmosfera.

Ipak, Trumpa ti troškovi ne brinu. Jedan od saradnika je to sažeo grubo: "On je jasno u svom 'baš me briga' raspoloženju". To se vidi i u Ovalnom uredu koji je predsjednik pretrpao zlatnim urnama, vojnim zastavama i pozlatom na stropu. Čak je i na vrata ureda lično zalijepio svoju pozlaćenu predsjedničku kovanicu jer je smatrao da to "izgleda dobro".

Trumpova opsesija detaljima i monumentalnošću sada se prelijeva u svakodnevni državnički posao. Dok je zemlja strahovala od inflacije, on je novinarima u avionu Air Force One pokazivao planove za novu dvoranu u Bijeloj kući vrijednu 400 miliona dolara, hvaleći korintske stubove i krovove otporne na dronove. "Previše sam zaposlen da bih ovo radio – vodim ratove i druge stvari. Ali ovo je važno jer će ostati s nama dugo vremena", poručio je.

Izgradnja "novog Rima" usred rata

Danas Washington izgleda kao grad pod opsadom kranova. Planirana je izgradnja "Trumpovog luka" (Arc de Trump), strukture visoke preko 75 metara, što je dvostruko više od Lincolnove memorijalne dvorane.

Čak je i proslava 250. rođendana nacije postala poligon za samopromociju. U junu će svoj 80. rođendan proslaviti UFC borbom modernih gladijatora na južnom travnjaku Bijele kuće, gdje će borci izlaziti direktno iz Ovalnog ureda pod vatrometom.

"Šta me briga? Ja ću ionako biti mrtav"

Saradnici navode kako Trump ne voli termin "naslijeđe" i rijetko razmišlja o tome šta će ljudi misliti za sto godina. Kada su mu predlagali da pažljivije bira potpredsjednika koji bi nastavio njegov pokret, on je navodno odgovorio: "Šta me briga? Ja ću ionako biti mrtav".

Ta spoznaja o vlastitoj smrtnosti postala je izraženija nakon sahrane Jimmyja Cartera krajem 2024. godine. Trump je satima hipnotizirano gledao prijenos i razmišljao o danu kada će on ležati u lijesu u rotundi Capitola.

Stratezi upozoravaju da njegovi potezi postaju politički iracionalni. Fokus-grupe pokazuju da birače zanimaju ekonomija i cijene, a ne spomenici, ali on se ne obazire na ankete. Budući da se više ne može kandidovati 2028. godine, jedina mu je briga da ga ne dožive kao predsjednika bez stvarne moći.

Na kraju, The Atlantic zaključuje kako Hegelovi "heroji epohe" nisu živjeli sretne živote. Hegel je pisao kako takve figure moraju "zguliti mnoge nevine cvjetove" na svom putu. Čini se da je Trump u drugom mandatu prihvatio upravo tu ulogu, gazeći moderne "cvjetove" demokratije u potrazi za vječnošću, dok njegovi saradnici s tjeskobom čekaju šta će donijeti preostale dvije godine mandata.