Srbija je intenzivirala aktivnosti na priznanju statusa svoje nacionalne manjine u Sloveniji. 

Proces je otišao 'toliko daleko' da je predsjednik Državnog zbora (Parlament) te zemlje Zoran Stevanović (Srbin po nacionalnosti i šef stranke Resni.ca) najavio put u Srbiju. 

On već od ranije zagovara ovakvu odluku Slovenije.

U Srbiji je odavno priznata i slovenačka, kao i još ostale 33 nacionalne manjine. Ova država je u kampanji recipročnog priznanja statusa svog naroda u svijetu. Osim Slovenije, isto traže i od Bugarske. No, ta zemlja (inače članica EU!) ne priznaje postojanje bilo koga osim Bugara, na svojoj teritoriji. 

Tek, pitanje ozvaničenja srpske manjine u Sloveniji moglo bi otvoriti i istu raspravu kada su i Bošnjaci u pitanju. 

Slovenija ima nekih 2,2 miliona stanovnika.

Od tog broja, između čak 80.000 i 120.000 otpada na Bošnjake.

Prema procjenama, Srba je između 30.000 i 40.000.

Demo Berisha, Albanac koji je ministar u Vladi Srbije, obznanio je da i sam traži priznanje statusa srpske manjine u Sloveniji. 

Ovaj status imaju - za sada - samo Italijani i Mađari. Posebnim zakonom kao nacionalna manjina definirani su i Romi. 

Takvo pravno određenje znači i otvaranje puta za zastupljenost predstavnika manjina u Državnom zboru Slovenije, što već imaju Mađari i Italijani sa po jednim zastupnikom. Oba su podržala Janeza Janšu u formiranju nove vlade. 

"Ako bi Slovenija zaista otvorila proces priznavanja srpske zajednice kao nacionalne manjine, posljedice bi daleko nadilazile samo položaj Srba u zemlji. Takav potez bi otvorio jedno od najosjetljivijih i najdugotrajnijih pitanja slovenske manjinske politike: odnos prema zajednicama koje su se u Sloveniju doselile tokom zajedničke jugoslavenske države i koje danas čine značajan dio stanovništva.

U Sloveniji već desetljećima postoji svojevrsni paradoks. S jedne strane, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Albanci, Makedonci i Crnogorci predstavljaju brojčano najveće etničke zajednice nakon većinskog slovenskog stanovništva. Njihov doprinos razvoju slovenske privrede, kulture, obrazovanja i javnog života je neupitan, a mnogi pripadnici tih zajednica u Sloveniji žive već nekoliko generacija. S druge strane, slovenski ustavni sistem priznaje samo autohtone manjine, odnosno zajednice koje su na teritoriji današnje Slovenije živjele prije formiranja moderne slovenske države. Zbog toga poseban ustavni status imaju samo italijanska i mađarska manjina, dok romska zajednica uživa poseban oblik zaštite kroz zakon", kaže za Politicki.ba Faris Kočan.
Ovaj Slovenac bosanskohercegovačkih korijena je predavač na Fakultetu društvenih nauka Univerziteta u Sloveniji. 

U razgovoru za Politicki.ba ističe i da bi "priznavanje srpske zajednice otvorilo bi pitanje dosljednosti takvog modela". 

"Naime, teško bi bilo pronaći uvjerljiv argument zašto bi Srbi dobili poseban status, a ne i Hrvati, Bošnjaci ili Albanci, koji također predstavljaju velike i organizirane zajednice s dugom prisutnošću u Sloveniji. Upravo zato bi svaka rasprava o Srbima vrlo brzo postala rasprava o svim zajednicama nastalim migracijama unutar nekadašnje Jugoslavije.

Istovremeno, takva rasprava ne bi bila samo pravna nego i politička. Dio slovenske javnosti strahuje da bi proširenje manjinskih prava moglo dovesti do relativizacije koncepta autohtonih manjina koji je ugrađen u slovenski ustavni poredak. U tom smislu protivnici proširenja upozoravaju da bi otvaranje vrata jednoj zajednici moglo pokrenuti lanac zahtjeva za kolektivnim pravima, kulturnom autonomijom, obrazovanjem na materinjem jeziku ili čak političkim predstavljanjem. S druge strane, zagovornici reforme smatraju da je postojeći model zastario jer ne odražava stvarnu etničku i kulturnu strukturu suvremene Slovenije". kaže Kočan dalje za Politicki.ba.

Naglašava i da eventualno priznanje srpske zajednice najvjerojatnije ne bi značilo sticanje istih prava kakva imaju italijanska i mađarska manjina. Mnogo je realniji scenarij stvaranja nove kategorije manjinskog statusa za zajednice porijeklom iz bivše Jugoslavije. Takav model mogao bi uključivati institucionalno finansiranje kulturnih organizacija, veće mogućnosti učenja materinjeg jezika, jaču zastupljenost u javnim medijima i formalne mehanizme savjetovanja s državnim institucijama, ali bez teritorijalnih prava ili zajamčenih političkih predstavnika.

"U širem smislu, ovo pitanje pokazuje kako se Slovenija, više od tri desetljeća nakon raspada Jugoslavije, još uvijek suočava s nasljeđem zajedničke države. Generacije ljudi koje su se nekada smatrale unutarnjim migrantima unutar iste države danas se nalaze u specifičnom položaju: nisu klasične nacionalne manjine prema tradicionalnom slovenskom shvaćanju, ali više nisu ni doseljeničke zajednice u uobičajenom smislu riječi. Upravo zbog toga rasprava o priznavanju srpske zajednice može postati prekretnica koja će natjerati Sloveniju da redefinira svoje razumijevanje manjinskih prava, identiteta i integracije u 21. stoljeću", zaključuje Kočan za Politicki.ba.