Izborni incidenti, međunacionalne napetosti, institucionalne afere te otvoreni sukobi oko državnih simbola godinama čine političku svakodnevicu u općinama i gradovima Bosne i Hercegovine s većinskim hrvatskim stanovništvom u kojima vlast suvereno drži HDZ BiH.

Analiza događaja u protekla dva desetljeća ocrtava duboku institucionalnu i društvenu podijeljenost, koja u kriznim trenucima gotovo redovito eskalira na terenu.

Stolac je, uz Mostar, postao i tradicionalno poprište političkih tenzija, koja u Hercegovini, nerijetko s vandalizmom nad privatnom i javnom imovinom te sporim ili nikakvim reakcijama pravosuđa, dodatno doprinose osjećaju nesigurnosti među lokalnim stanovništvom.

"ČOVIĆU, LOPOVE"

Slična, ali znatno šira eskalacija zabilježena je i u februaru 2014. godine, kada su se socijalni nemiri iz Tuzle i Sarajeva prelili na Mostar. U rušilačkom valu prosvjednika tada su zapaljene zgrade Vlade Hercegovačko-neretvanskog kanona, Gradske uprave Mostara, te sjedišta dviju vodećih stranaka – HDZ-a BiH i SDA, dok su nakon konačnog gašenja nekadašnjeg mostarskog giganta „Aluminija“.

Podsjetimo, demonstranti, okruživši vozilo u kojem se nalazio lider HDZ-a BiH Dragan Čović, glasno su uzvikivali „Čoviću, lopove“.

„Slobodna Bosna“ podsjeća i na pokušaj zataškavanja propucavanja Čovićevog vozila u blizini Čapljine 2016. godine, o čemu su detalji procurili tek nekoliko mjeseci kasnije.

Pravna bitka ili opstrukcija povratka?

Ni vjerski objekti nisu ostali imuni na politička trvenja. Slučaj obnove Tucakovića džamije u selu Rabrani kod Neuma – jedine džamije na području ove primorske općine – pretvorio se u dugotrajni administrativni rat između lokalne HDZ-ove administracije i bošnjačkih povratnika.

Iako su se u javnosti često prelamale dezinformacije o postavljanju križeva na džamiju, stvarni se sukob vodio oko izgradnje munare i proširenja objekta. Budući da je lokalna inspekcija tvrdila kako se radovi izvode bez građevinske dozvole, objekt je više puta pečaćen, što su mještani ignorirali kako bi dovršili radove. Pravni epilog rezultirao je kaznenom osudom lokalnog mještanina zbog skidanja službenog pečata, a napetosti su nastavljene uklanjanjem putokaznih tabli za ovo selo na magistralnoj cesti Stolac–Neum.

Treba podsjetiti kako je širom Zapadne Hercegovine u gotovo svim mjestima gdje je HDZ BiH na vlasti, već desetljećima na putokaznim tablama nema ćiriličnih napisa, što je očito kršenje zakona za koje nikada nitko nije odgovarao. 

Tenzije u Čapljini

Najsvježiji val napetosti pogodio je Čapljinu, gdje se u jeku aktualnog Svjetskog nogometnog prvenstva dogodio izravan obračun s državnim simbolima. Radnici Elektroprivrede HZHB su uz izravnu asistenciju policije uklonili oko 150 zastava Bosne i Hercegovine koje su građani postavili na javne površine i stupove u znak podrške reprezentaciji. Ovaj čin izazvao je žestoke osude probosanskih stranaka koje su lokalnu vlast optužile za zloupotrebu policijskih snaga i radikalizam.

S druge strane, u čapljinskom naselju Domanovići zabilježen je incident u kojem je nepoznati muškarac snimljen kako kida zastavu takozvane „Herceg-Bosne“. Lokalni odbor HDZ-a BiH oštro je reagirao, nazivajući to izravnim napadom na nacionalni identitet i sigurnost Hrvata, zahtijevajući hitnu reakciju istražnih tijela, no prešutio je skidanje državnih zastava uz asistenciju policije.

Institucionalna korupcija i unutarstranački potresi

Paralelno s etničkim napetostima, općine pod kontrolom HDZ-a BiH suočavaju se i s optužbama za klijentelizam. U Kreševu je oporba uputila kaznene prijave protiv dugogodišnjeg načelnika Renata Pejaka, optužujući ga za zloupotrebu položaja i nezakonito pogodovanje privatnim poduzećima kroz općinske odluke. Slični prosvjedi građana zabilježeni su i u Širokom Brijegu te Livnu, gdje su se ekološke udruge godinama borile protiv netransparentnih koncesija za mini-hidroelektrane i kamenolome, optužujući lokalne dužnosnike za interese bliske stranačkom vrhu.

Konačno, nezadovoljstvo lokalnim upravljanjem dovelo je i do ozbiljnih unutarstranačkih potresa. Najveći raskol dogodio se u Žepču i Zeničko-dobojskom kantonu krajem 2023. godine, kada je čak 14 visokih dužnosnika, uključujući vodstvo stranačke Mladeži, podnijelo neopozive ostavke, optužujući lokalne moćnike za nepotizam i diktaturu, čime je ozbiljno poljuljan dugogodišnji politički monopol stranke u tom dijelu Bosne.

Dok predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u diplomatskim krugovima i pred sarajevskim koalicijskim partnerima uporno gradi imidž „predvodnika europskih integracija“ i zagovornika političke relaksacije, situacija na terenu razotkriva sasvim drugačiju realnost. Posljednji incidenti u Čapljini, gdje su općinske službe pod izravnom kontrolom HDZ-a uz asistenciju policije uklanjale zastave Bosne i Hercegovine, ogolili su ono što analitičari već godinama nazivaju savršeno uigranom dvostrukom igrom.

Strategija Dragana Čovića temelji se na strogo kontroliranom dualizmu, u kojem se pacifizam koristi za pregovaračkim stolom, dok se na lokalnoj razini provodi rigidna politika etničke ekskluzivnosti i institucionalne opstrukcije državnih simbola.

Europski put i „pružena ruka“ Bošnjacima

Na višim razinama vlasti, Čović se javnosti predstavlja kao pragmatičan lider okrenut budućnosti. Njegov narativ lišen je zapaljive retorike kakvu koristi njegov dugogodišnji partner Milorad Dodik. U tom javnom narativu, lider HDZ-a BiH redovito poziva na „povijesni kompromis“ i stabilizaciju odnosa Hrvata i Bošnjaka.

Naglašava nužnost provođenja reformi na putu prema Europskoj uniji, dok na terenu, izravnim blokadama državnih insitucija, od imenovanja ministra sigurnosti, do blokada doma naroda, sve čini da do europskog puta ne dođe.

POLICIJA I PRAVOSUĐE - POD KONTROLOM

Huliganski napadi koji su se iz zapadnog dijela Mostara prelili na područje istočne strane grada odavno su ogolili sustavni problem s kojim se građani godinama suočavaju – kronični izostanak reakcije policije i pravosuđa. Dok maskirane skupine nekažnjeno demoliraju imovinu i ugrožavaju živote prolaznika, javnost opravdano postavlja pitanje: zašto ove istrage gotovo nikada nemaju sudski epilog?

Građani Mostara s obje strane Neretve ogorčeni su činjenicom da se brutalni napadi unatoč stotinama videokamera i očevidaca u policijskim biltenima i dalje vode pod sintagmom „počinitelji nepoznati“. Čak i u situacijama kada se dogode teški incidenti s ozlijeđenim osobama, službeni izvještaji MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona prečesto završavaju bez uhapšenih i zadržanih u pritvoru.

Izvori bliski sigurnosnim strukturama upozoravaju za „Slobodnu Bosnu“ na nekoliko ključnih razloga zašto Mostar ostaje talac uličnog nasilja:

Politička paraliza unutar MUP-a HNK: Dugogodišnji politički sukobi na relaciji SDA–HDZ oko imenovanja policijskog komesara i upravljačkih struktura stvorili su duboki institucionalni vakuum i podjele unutar policije po „nevidljivim“ nacionalnim linijama.

Umjesto da se organizirani napadi s jasnom nacionalnom pozadinom tretiraju kao kaznena djela ugrožavanja sigurnosti i izazivanja međunacionalne mržnje, pravosuđe ih najčešće kvalificira kao „narušavanje javnog reda i mira“.

Počinitelji prolaze s minimalnim novčanim kaznama, što u praksi stvara osjećaj nedodirljivosti i šalje poruku da zakon za huligane ne vrijedi.

Napadači koji su često koristili taktiku brzih upada s fantomkama oslanjaju se na navijački kodeks šutnje, što tužiteljstvima služi kao izgovor za nemogućnost podizanja čvrstih optužnica.

Dok nevladine organizacije i lokalni aktivisti upozoravaju da se huliganske skupine koriste kao alat za održavanje političkih tenzija u gradu, Mostarci sve otvorenije poručuju kako više ne vjeruju u slučajnost policijske neučinkovitosti ukazujući na političku pozadinu i veze sa stranačkim vrhom.

Slučaj uništavanja i rušenja Partizanskog spomen-groblja u Mostaru, remek-djela arhitekta Bogdana Bogdanovića i nacionalnog spomenika BiH, predstavlja najočitiji primjer sustavnog i nekažnjenog vandalizma.

Dok su se manji incidenti i ispisivanje fašističkih grafita ponavljali desetljećima, kulminacija se dogodila u junu 2022. godine, kada je izveden do tada nezabilježen, organizirani rušilački pohod.

Iako je riječ o devastaciji spomenika nulte kategorije koji je u teoriji trebao biti pod zaštitom, pravosudni epilog u potpunosti je izostao.

HDZ-ov gradonačelnik Mostara Mario Kordić i policijski dužnosnici napad su pripisali „skupini neodgovornih pojedinaca i vandala“, odbacujući tvrdnje da se radi o organiziranim neofašističkim skupinama.

Zajedničko svima skupa, od huliganskih upada do potpune devastacije nacionalnih spomenika je jedno – stižu iz zapadnog dijela Mostara, dijela grada kojim suvereno već dva desetljeća vlada Dragan Čović.

Samo nekoliko dana nakon što je s vrha stranke odaslana poruka o smirivanju tenzija, radnici Elektroprivrede HZHB, uz potporu policije, uklanjaju državne zastave u Čapljini. Ovakva operacija na terenu nemoguća je bez odobrenja lokalne stranačke vertikale, što pokazuje da je „pružena ruka“ u Sarajevu zapravo paravan za demonstraciju moći i etničkog teritorijalizma u Hercegovini.

Podizanjem tenzija na terenu poput skidanja zastava, Čović šalje poruku sarajevskim partnerima da mir i stabilnost u Federaciji imaju svoju cijenu, koja se najčešće naplaćuje kroz ustupke u pregovorima o Izbornom zakonu ili raspodjeli pozicija u javnim poduzećima.

Kako bi HDZ BiH zadržao apsolutni monopol među hrvatskim biračima i neutralizirao oporbu, stranka mora stalno održavati privid ugroženosti. Ništa ne mobilizira glasače učinkovitije od lokalnih incidenata s nacionalnim obilježjima.

(M.I.)