Zakon o nepokretnoj imovini RS-a koji je stavljen van snage po odluci visokog predstavnika BiH stavljen van snage i dalje je jedna od najaktuelnijih tema u javnosti.

Navedenim zakonom se nekretnine u vlasništvu države, koje služe kao sredstvo vršenja i sprovođenja javne vlasti u Republici Srpskoj, pretvaraju u imovinu Republike Srpske, suprotno međunarodnim i domaćim propisima, pravilima o pravnom sljedništvu, pravu na sukcesiju i ustavnim osnovama državnog vlasništva i njegove zaštite. S pažnjom se prati da li će biti ispoštovana odluka Christiana Schmidta, ili će biti neophodno donijeti nove odluke kojima bi sve one koji krše ovu odluku udaljio iz političkog života.

Enver Išerić, pravni stručnjak napominje da Konvencijom o pravima i dužnostima država iz Montevidea koja je donesena 1933. godine propisano da država kao međunarodnopravna osoba mora ispuniti slijedeće uslove: stalno stanovništvo,određeno područje i vladu. A na tom određenom području država vrši suverenu vlast.

"Ukoliko bi državna imovina ( šume, poljoprivredno zemljište, rijeke, jezera i sve ono što čini teritorij jedne države) , prešla u vlasništvo nekoga drugoga (u ovom slučaju entiteta) država Bosna i Hercegovina bi  izgubila svoj suverenitet na tom području, jer ne bi bila najviša vlast na tom području. A nestankom jednog od tri elementa koji čine državu (područje, stanovništvo i vlada) nestaje i država. Toga su potpuno svjesne one snage koje zagovaraju knjiženje državne imovine na bosanskohercegovačke teritorijalne jedinice – entitete.

U bečkoj konvenciji o sukcesiji državne imovine, arhiva i dugova  iz 1983. godine piše „državna imovina države prednice” znači imovinu, prava i interese koji su na dan sukcesije država, prema unutrašnjem pravu države prednice, pripadali toj državi.” Poljoprivredno zemljište, šume i građevinsko zemljište je bilo u vlasništvu SFRJ", kaže Išerić.

Članom 1. Priloga a sporazuma o sukcesiji iz 2001. godine propisano je da pokretna i nepokretna državna imovina Federacije konstituirane kao SFRJ (»državna imovina«) prelazi na države sljednice.

"Zbog toga možemo zaključiti da je i na osnovu tog sporazuma država BiH postala vlasnik državne imovine koja po samoj prirodi stvari jeste državna imovina, jer bez toga, kao što sam već rekao, država ne bi mogla ni postojati. Osim toga postoje i odluke ustavnog suda BiH o ovim pitanjima i one se moraju poštovati i izvršavati. Isto tako Visoki predstavnik je vrhovni tumač ustava i civilnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma, te se i njegove odluke, nalozi i mišljenja moraju provoditi. 

Suprotno ponašanje znači kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a Skupština republike Bosne i Hercegovine je 12. decembra 1995. godine donijela ustavni zakon kojim je odobreno preoblikovanje unutrašnje strukture bih, kako je predviđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom (sa dva entiteta), ali i u kojem je navedeno da, ukoliko se ne bude provodio Dejtonski mirovni sporazum, Republika Bosna i Hercegovina zadržava pravo da nastavi funkcionirati po Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, što znači bez entiteta", istakao je Išerić.

Ako zagovornici otimanja državne imovine, ističe Išerić, misle da nisu pročitane njihove namjere grdno se varajau. Zato, neka se vrate na početne pozicije, odnosno puno poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma.

"A ako imaju još nekih dilama o državnoj imovini Bosne i Hercegovine, neka pročitaju rješenja ovoga pitanja u ustavima Srbije i Hrvatske, ali i drugih zemalja. Prema tome, državna imovina mora ostati imovina Bosne i Hercegovine, a država samo može utvrditi pravo korištenja od strane nižih nivoa vlasti", istakao je Išerić.

(nap.ba)