Društvo
UDRUŽENJE RATNIH ZLOČINACA: Šta će biti s najvećim sinovima svojih naroda kada se uskoro nađu na slobodi? Da li će se i oni koje je Hag presudio boriti za svoja prava u novim životima?
17. Maj 20240
Elem, kada se čulo da će Sarajevo dobiti Zimsku olimpijadu valjalo je osnovati i klubove, ekipe koje će svijetu pokazati da će kasaba ligura postati velegrad bobova. Ali, kako kada tih bolida još u Rajvosa nema, niti je ikada iko sjeo u te uske oklopnjake, gospodare ledenih zidova smrti?
Društvo
11. Jan. 2024 11. Jan. 2024
0
Piše: Pavle PAVLOVIĆ/Foto: Privatna arhiva
Uh, jesam bio važan kada sam jedva nekako zakucao halku na mojIm ligurama. Ponosno sam ih poslije vukao na dugačkoj špagi. Bio sam glavni na onoj Trnovskoj u sarajevskim Kovačićima, dok se nisu pojavili neki sa pravim zečijim kožama na njihovim ligurama. Raja se odmah počela skupljati oko njihovih jurilica niz strmu ulicu što nas je nosila do Zagrebačke, gdje smo jedva kočili pred bijesnim šoferima Lejland busova.
Onda su i te ligure sa zečijom kožom postale manje za puhanje kada se nekoliko starije raje iz Gornjih Kovačića zafuralo prema nama po zaleđenoj džadi, panično vičući čampraz, čampraz! Ide bob! Od straha smo se bacali u snježne nanose, što ih je prije koji sat napravila komunalna grtalica. Iz kojih smo, kao u zaklonima, sa strahom gledali na metalno čudo koje nam je proletilo pred očima. Praveći bol u našim ušima škripom saonica po popucalim ledenim plohama.
Nikada većih sanki i nikada većeg boba do tada nisam vidio. Skovala ga starija raja uz pomoć njihovih očeva koji su radili u onom Vasi Miskinu Crnom, gdje su pravili vagone. Vazda su imali željeza za bacanje. I tako nastade džaba, bez kinte ulaganja, ponos Kovačića i tog dijela Sarajeva. Dolazili onda iz drugih područja grada da sa čuđenjem gledaju taj tajanstveni bob.
Poslije kako su zime prolazile i kada smo već imali crno bijele televizore prvi put sam skužio šta je i kakav je bob. Ni nalik onim mamut sankama koje su jurile kao munja odozgo s Trebevića, preko Drljepana sve do Trnovske i često za dlaku profurale ispred zahuktalih dvospratnih autobusa u ravnini Kovačića. Prvi put sam vidio i te sulunare smrti niz koje su se strmoglavljivali oni što se ni boba ni Boga bojali nisu.
Poslije su stigli kolor televizori, nove slike svijeta i na oklopne bolide sa leda sam već zaboravio. Sve do jednog dana. Sretnem osamdesetih godina pred prostorijama FK Želježničar na Marijin Dvoru, dragu drugaricu Dubravku Čečuru. O, vozdra, školska, gdje ćemo to? Pa, zna se, u Želju. A, i ti kantičarka, navijačica protivničkih nogometnih komšija? Kako ne bih bila, od malih nogu, a posebno sada, kada radim u Direkciji Željezničko transportnog preduzeća.
Rađenović i Stojnić u Cortini d' Ampezzo
I onda krenu priča, što je više kazivala, onako mangupski kako je uvijek znala, meni oči sve šire. Čuj, sekretarica je nekog bob kluba?! Ona koja se sanjkala najčešće na blagoj nizbrdici naše livade djetinjstva, na mjestu gdje su danas neboderi Momo i Uzeir, postala maher za one paklene saonice što jure ihihi kilometara na sat niz ledene oluke. Mene kavara gledati, a kamoli se nešto motati oko tih uskih sanduka sa kamikazama.
I priča dalje Dubravka ovako. Dane Maljković, jedan od legendarnih gradonačelnika Sarajeva i dekana Elektrotehničkog fakulteta, te direktor tog Čečurinog ŽTO, još jednom se pokazao kao incijator ideja koje su poslije postajale zlatne. Eto, recimo, prof. Maljković je osnovao svojim studentima onaj nezaboravni Steleks. Bilo je toga još, ali ovo sa bobom je vrh. Zamislite, koliko hoćeš raje tada sanjalo da nauči voziti auto, a neki bi, ništa drugo, nego bob. Dane naredi, Dubravka stavi na papir, a ekipa budućih pilota se već formirala. Na čelu ludo hrabrih što će nas 84. oduševljavati stao je trener Vladimir Pajić Paja.
Elem, kada se čulo da će Sarajevo dobiti Zimsku olimpijadu valjalo je osnovati i klubove, ekipe koje će svijetu pokazati da će kasaba ligura postati velegrad bobova. Ali, kako kada tih bolida još u Rajvosa nema, niti je ikada iko sjeo u te uske oklopnjake, gospodare ledenih zidova smrti?
I pored svih tih osnovnih belaja nije se predavala raja. Godinu prije nego će se osnovati Bob klub sa sekretaricom Dubravkom Čečurom, organizovana je prva bob škola. Kandidati za đake testirani su u Fisu i odabrani su Prodanović, Rađenović, Stojnić, Janković i Pajić . Od samog početka, pa do istorijske 1984. Paja je bio i trener. Nakon registracije Bob kluba u Želji prijava je otišla i međunarodnoj organizaciji i uslijedio je poziv hrabrim sarajevskim mladićima za počasnu posjetu na Svjetsko prvenstveno 1981. u Cortini D’ampezzo. Sarajevski sportski odabranici su potom 15 dana vježbali na pravim bob stazama. U tim danima jedino je Nedo Mahić, predsjednik Kluba i višedecenijski prvi čovjek turizma Šehera, stisnuo i provozao svoju prvu i posljednju vožnju. Dosta mu je bilo za cijeli život. Već u Cortini se nazirala stalna postava u budućim strmoglavljivanjima sa bolidima leda. Bili su to Zdravko Stojnić, Nenad Prodanović i Boris Rađenović. Uz njih su se potom iskazivali još brojni takmičari, posebno kao kočničari na pistama sjećanja.
Olimpijci u službenim odijelima
Organizatori i sponzori nadmetanja u Cortini bili su oduševljeni srčanošću mladih početnika. Zato su im odlučili pokloniti prva dva boba koji bi stigli u BiH. Zbog tadašnjih propisa to nije bilo baš ostvarljivo, ali ko će Bosanca. Rješenje je pronađeno u održavanju Sajma turizma i sporta u Skenderiji na kojem su bili izloženi ti pokloni, što su poslije ostali u Sarajevu. Uz ova dva boba, stigao je i treći koji je bio ukalkulisan u cijenu gradnje Bob staze na Trebeviću. Četvrti je bio poklon našeg gastarbajtera iz Njemačke.
Kada su odjeknule fanafare na otvaranju 14. ZOI započela je istorija bh boba. Nastavilo se i u periodu poslije ZOI 84. Dok je još bilo entuzijazma, a pogotovo direktora u ŽTP-u, Ante Sučića, Dane Maljkovića i Nede Mahića, šefa sarajevskog turizma, koji su od prvog dana finansirali Bob klub. Sportisti su redovno, svake godine , u olimpijskoj postavi, sa malim rokadama, učestvovali na svjetskim i evropskim prvenstvima.Nisu bilježili neke vrhunske rezultate, ali je ondašnja Jugoslavija, zahvaljujući hrabrima olimpijcima iz Sarajeva, postajala sve poznatija i kao zemlja koja osvaja pažnju ljubitelja i ove najuzbudljivije discipline bijelog sporta. Sa malo treninga, jer svaki dinar se morao dobro štedjeti za odlazak na međunarodnu bob scenu, uspjesi su bili, što bi se reklo, solidni.
Sarajevski bob piloti Prodanović, Rađenović, Stojnić, Janković i trener Pajić
Prije svakog spusta niz ledeni oluk panike trebalo je stazu dobro prostudirati. Pomno su se slušale upute mahera bob jurilica za odabir najoptimalnije linije vožnje od preko 100 kilometara na sat. Bob hrabra raja iz Sarajeva pokušavala je tada napamet naučiti tih 1.300 metara duge piste sa petnaestak krivina. Morali su znati na kojoj tački se osvaja okuka, kada je neophodno ići visoko u zavojima jeze, a kada niže. Trebalo je osim snage i malo matematike i geometrije.
Srećom u tim sunovratima straha nije bilo težih nesreća. Pamti se jedino prevrtanje posade dva boba na obuci u Insbruku. Tada su sarajevski piloti Rađenović i Janković završili u bolnici. Povrede nisu bile teške, te su uskoro ponovo jurili niz led na slijedećim međunarodnim takmičenjima. Dok su povrieđeni bili na liječenju njihova mjjesta u bobu dvosjedu zauzeli su trener Vladimir Pajić,a u drugom vozilu jedan Austrijanac koji je dobrovoljno pomogao bosancima.
Pripreme boba Dubravka Čečura
Zime su prolazile, sarajevski bob klub je postao navika bez kojeg se nisu mogli zamisliti brojna internacionalna nadmetanja. Metalne jurilice imale su i svoje garaže u kojima su pažljivo čuvani, održavani. Često se tada i moja drugarica Dubravka iskazivale u oštrenju čeličnih nosača tih saonica, koje su sijale sve do proljeća 1992. godine u Sarajevu.
U početnim danima rata bobovi su izgorili u garažama na Željinom stadionu na Grbavici.
Ubrzo je uništena i nikada obnovljena Bob staza na Trebeviću. Često sam tada mislio i na mog komšiju sa početka Vilsonovog šetališta, arhitektu Gorazda Bučara, autora projekta tog sarajevskog olimpijskog bisera. Teško je i pretpostaviti kako se osjećao kada su u ratnom Šeheru javljali kako nam smrt stiže sa njegove Bob staze.
…Bob sarajevskog sjećanja postane mi, posebno u ovim jubilarnim olimpijskom danima, skoro jednako drag kao nikada zaboravljene ligure sa halkom, bez zečije kože.
Društvo
UDRUŽENJE RATNIH ZLOČINACA: Šta će biti s najvećim sinovima svojih naroda kada se uskoro nađu na slobodi? Da li će se i oni koje je Hag presudio boriti za svoja prava u novim životima?
17. Maj 20240
Društvo
UZ MAJČIN DAN: Samo se mrtvi vraćaju. Koliko Bosanci i Hercegovci narušavaju nacionalnu čistoću stranih grobalja
08. Maj 2024
Kultura
PEPEO I KRV: Kako se raspala Jugovizija svako za se svoju lazanju pase. Da li će hrvatski Rim Tim Tagi Dim dovesti Eurosong 2025 u Zagreb i region?
06. Maj 20240
Društvo
POD TROBOJNICOM: Pričao ne pričao komšija u klompama tvrdio je da je u BiH bio građanski rat i da je Tito zločinac. Kako stoji zastava četvrtog, a kako petog maja?
02. Maj 20242
Sport
BOKSERSKI SPEKTAKL U SAUDIJSKOJ ARABIJI: Svijet nakon 25 godina ima apsolutnog vladara TEŠKE KATEGORIJE (FOTO, VIDEO)
Prije 45 min0
Politika
CHRISTIAN SCHMIDT KOD HADŽIFEJZOVIĆA: "Ne mislim da postoje planovi da se ukidaju entiteti u BiH, mi štitimo..." (VIDEO)
Prije 3h3
Regija
TIK-TOKER ALEKSANDAR VUČIĆ: "Ne iskradam se ja da vozim, nego da vidim kako idu radovi (VIDEO)
Prije 3h33
Regija
HERCEGOVCI DOMINIRAJU: Troje ministara nove Vlade Hrvatske rođeno je u BiH
Prije 4h0
Društvo
SRĐAN PUHALO O REALNOM ODNOSU: "Madonna na koncertu skupila više ljudi nego što RS ima stanovnika, ali mi se..."
Prije 20h3
Društvo
SULJAGIĆ JE VUČIĆEVU RETORIKU NAZVAO SRAMOTNOM: "Priznavanje punog razmjera genocida natjeralo bi ga na..."
17. Maj 20242
Društvo
KOLUMNA HAJRUDINA SOMUNA: "Kako je to učinio i u Srebrenici UN kasni da učini nešto odlučnije da se zaustavi genocid u Gazi"
17. Maj 20240
Društvo
POZIV NADLEŽNIM INSTITUCIJAMA: "Varhelyiju zabraniti prilazak Memorijalnom centru genocida u Srebrenici..."
17. Maj 20241
trenutak ...
Komentari - Ukupno 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.