Ma koliko nekima to nevjerovatno zvučalo, postoje ljudi koji često sami sebe sprečavaju ili ograničavaju u uspjehu ili sreći.

Rade protiv sebe, kako bi se to u narodu reklo, a među psiholozima za takvo ponašanje odomaćen je izraz samosabotaža. Psihološkinja Liza Gan iz britanske dobrotvorne organizacije „Nuffield healt” razmatrala je ovaj problem u pokušaju da odgovori zašto pojedinci svjesno ili nesvjesno žele sebi naškoditi.

Nisko samopoštovanje prvo je na listi razloga. Ko ima normalan nivo samopoštovanja, vjerovatno će pronaći zdravu dozu motivacije i uspjeti da ostvari ciljeve koje je sebi postavio. Ljudi koji sebe nedovoljno poštuju, često to neće moći da ostvare.

Svjesno izbegavanje dobrih prilika

Osobi kojoj stvari dobro krenu, ako ima nisko samopoštovanje i osjećaj sopstvene bezvrijednosti, u glavi će se pojaviti misli da nije dostojna uspjeha. Ljudi s niskim samopoštovanjem često vjeruju da nisu vrijedni uspjeha ili sreće, što može dovesti do sabotirajućeg ponašanja koje ih sprječava da postignu svoje ciljeve.

Postignuće i uspjeh mogu djelovati tim osobama toliko neprijatno da oni svjesno odlučuju da izbjegavaju prilike za lični razvoj, sreću ili uspjeh, objašnjavaju psiholozi.

Kod nekoga uspjeh izaziva strah, jer uspješnost sa sobom donosi promjene, a promjene mogu biti „zastrašujuće”. Bez obzira da li je u pitanju profesionalni ili lični život, ponekad radimo stvari koje ograničavaju naš napredak jer nam je udobno tamo gdje jesmo i plašimo se onoga što dolazi. Tako neko bježi od razgovora o braku ili djeci, ili na poslu od dobrih rezultata koji, istina, mogu značiti unapređenje, ali i veću odgovornost.

Nije lako prepoznati znake samosabotirajućeg ponašanja, jer su često duboko ukorijenjeni u način na koji mislimo, osjećamo i ponašamo se.

Na primjer, možda mislite da ste prirodno stidljivi ili nedovoljno ambiciozni, a zapravo podsvjesno sprječavate sopstveni uspjeh zbog skrivenog straha ili nelagode.

Psiholozi daju i neke primjere samosabotirajućeg ponašanja: prekomjerna upotreba alkohola ili droga, podrivanje međuljudskih odnosa, izbjegavanje razgovora ili odgovornosti, impulsivnost, izolacija, umanjivanje sopstvenih dostignuća i drugo.

Samosabotaža u međuljudskim odnosima može nastati iz straha da se ne bude emotivno povrijeđen, zatim zbog nekih trauma iz prošlosti ili neizvjesnosti i straha od dugoročne posvećenosti. Ogleda se i u odbacivanju partnera u emotivnim vezama, povlačenju iz razgovora o važnim temama, stvaranju nepotrebnih konflikata, pretjeranoj samokritici, stav je i autora časopisa „Psiholodži tudej”.

Ponašanje se smatra samosabotirajućim i kada stvara probleme u svakodnevnom životu i ometa dugoročne ciljeve.

Najčešća samosabotirajuća ponašanja uključuju prokrastinaciju, uzimanje ljekova na svoju ruku, ali zloupotrebu alkohola, opojnih sredstava, ali i hrane za koju smo svjesni da nije zdrava. U takva ponašanje spadaju i razni vidovi samopovređivanja, kao što je sječenje.

Ljudi nisu uvijek svjesni da sami sebe sabotiraju, a čak i kada povežu određeno ponašanje sa samoporažavajućim posljedicama, to nije garancija da će prestati da ga sprovode. Ipak, moguće je prevazići skoro svaki oblik samosabotaže. Bihejvioralne terapije mogu pomoći u prekidanju ukorijenjenih obrazaca misli i ponašanja, dok istovremeno jačaju sposobnost promišljanja i samoregulacije. Motivacione terapije mogu pomoći ljudima da se ponovo povežu sa svojim ciljevima i vrijednostima.

Vrijedim uspjeha i sreće

Stručnjaci daju i neke savjete koji mogu biti od pomoći u odgovoru na pitanje kako da prestanem sebe da sabotiram.

– Prepoznaj ponašanja koja želiš da promijeniš. Napiši ciljeve i misli/ponašanja koja te ograničavaju.

– Ospori negativna uvjerenja. Pitaj se: „imam li stvarne dokaze za to?” Zamijeni misli poput „nisam dovoljno dobar” sa „vrijedim uspjeha i sreće”.

– Radi na samopoštovanju. Budi prema sebi ljubazan kao što bi bio prema prijatelju. Prihvati da perfekcija ne postoji.

– Postavljaj realne ciljeve. Podijeli ih na manje korake. Tako motiv postaje jači, a izbjegavanje manje vjerovatno.