Dana 14. decembra 1995. godine, lideri Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije potpisali su Dejtonski mirovni sporazum. Taj ugovor okončao je tri godine brutalnog sukoba, obilježivši najveći rat u Evropi od Drugog svjetskog rata. Danas se tragično naslijeđe tog doba odražava u ratu koji je u toku u Ukrajini, koji je počeo u februaru 2022. i koji je već odnio milione života i raselio bezbroj ljudi. U poređenju ova dva konflikta, stručnjaci vide alarmantne sličnosti, ali i ključne razlike koje otežavaju postizanje mira u Kijevu, piše portal El-Balad.

Poređenje dva konflikta: Bosna i Ukrajina

Ratovi u Bosni i Hercegovini i Ukrajini, iako različiti po porijeklu i kontekstu, dijele nekoliko alarmantnih sličnosti. Oba sukoba posjeduju snažne etničke dimenzije i odvijali su se unutar turbulentnih geopolitičkih krajolika. Nadalje, međunarodno uplitanje karakteriziralo je oba rata, pri čemu su vanjski saveznici igrali značajne uloge u podršci i snabdijevanju vojnim resursima.

Lekcija iz Dejtonskog sporazuma nije samo u okončanju neprijateljstava u Bosni, već i u uspostavljanju okvira koji je održavao relativni mir proteklih 30 godina. Međutim, Sporazum nije stvorio potpuno funkcionalnu državu. Političke odluke u Bosni često su se oslanjale na međunarodnog visokog predstavnika, čija je vlast ključna za upravljanje.

• Međunarodno uplitanje: Oba sukoba doživjela su opsežan vanjski uticaj, čineći rješavanje ovisnim o stranim silama.

• Vojna podrška: Posredovanje pod vodstvom SAD-a u Dejtonu bilo je ključno, što je u oštroj suprotnosti s trenutnim rješavanjem ukrajinske krize.

• Mirovne snage: Prisustvo međunarodnih mirovnih trupa igralo je kritičnu ulogu u očuvanju stabilnosti.

Uprkos uspjesima dejtonskog okvira, on nije poticao robusno lokalno upravljanje. Nedavni izbori u Bosni odražavaju stalno nezadovoljstvo, posebno među srpskim stanovništvom, pokazujući kontinuiranu želju za autonomijom.

Izazovi pred kojima se nalazi Ukrajina

Konflikt u Ukrajini postavlja značajno drugačije izazove u poređenju s Bosnom. Za razliku od Srbije 1990-ih, Rusija je zadržala snažnu podršku saveznika poput Kine i Irana, omogućavajući joj da izdrži međunarodne sankcije. Ovaj nivo podrške komplikuje mirovni proces u Ukrajini.

Iako se angažman SAD-a mijenjao tokom godina, ukrajinska odbrana uveliko se oslanja na dosljednu zapadnu podršku. Strateška dubina i resursi kojima Rusija raspolaže predstavljaju zastrašujući izazov za Ukrajinu, čineći odlučno rješenje sve težim.

Zaključak: Nesavršena priroda mira

Ključna poruka Dejtonskog sporazuma je da čak i neko rješenje s manama može biti poželjnije od rata koji je u toku. Kako se situacija u Ukrajini nastavlja razvijati, razumijevanje lekcija iz prošlosti je ključno za traženje kraja neprijateljstvima i podsticanje održivog mira.