... a ne Republici Srpskoj zato što je i u odluci iz 2012. godine, a koja čini osnovu ove odluke, bio protiv, te da je napisao izdvojeno mišljenje.

U predmetu iz 2012. godine, broj U 1/11, Ustavni sud je zaključio da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za regulisanje pravne materije koja je predmet Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, jer je to, u skladu s članom I/1, članom III/3.b) i članom IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležnost Bosne i Hercegovine. U skladu s članom 63. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, osporeni zakon se stavlja van snage.

"Ja ne mijenjam mišljenje ujutro i u podne. Mislim da Bosna i Hercegovina žudi za nečim što se zove redovan tok stvari i ja nisam sklon da to tako mijenjam lagano", izjavio je Knežević u intervjuu za RSE.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine navodi i da Ustavni sud, nakon što donese odluku niti je objašnjava, niti obrazlaže.

"Drugo, ja sam predsjednik Ustavnog suda i šta god sam ja mislio o određenom prijedlogu i kako god sam raspravljao i kako god da sam glasao, onog momenta kada je Ustavni sud donio tu odluku, to je je odluka koju ja zastupam kao predsjednik Ustavnog suda", kaže Knežević.

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesena na sjednici 6.i 7. februara da poljoprivredno zemljište pripada Bosni i Hercegovini, a ne Republici Srpskoj, stupila je na snagu 7. marta.

Ova pravosudna institucija osporila je dijelove Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske (RS), prema kojem je propisano da predmetno poljoprivredno zemljište koje je po svojoj prirodi javno dobro, odnosno državno vlasništvo, po sili zakona postaje vlasništvo i posjed RS-a.

Poljoprivredno zemljište je u većini slučajeva pripadalo poljoprivrednim gazdinstvima ili zemljoradničkim zadrugama prije rata u Bosni i Hercegovini.