Prema podacima istraživačke mreže Cassini Group, specijalizirane za praćenje ruskih hibridnih operacija, tokom 2024. godine širom kontinenta zabilježeno je 115 incidenata s ciljem destabilizacije evropskih društava, od sabotaža i dezinformacijskih kampanja do prijetnji i aktova vandalizma. Više od polovine njih dogodilo se u Njemačkoj i Francuskoj, zemljama koje Moskva smatra ključnim u oblikovanju evropskog odgovora na rat u Ukrajini.

Istraživači upozoravaju da su hibridne akcije „poput stalnog bombardovanja percepcije“: pojedinačno izgledaju bezazleno, ali kumulativno stvaraju klimu straha i iscrpljenosti. „Cilj nije nužno fizičko razaranje, nego društvena erozija“, navodi Cassini u svom godišnjem izvještaju. Svaka lažna prijetnja, sumnjiv incident ili kampanja na mrežama – sve to djeluje poput mikroskopskog udara u tkivo javnog povjerenja, piše La Vanguardia, prenosi Bosna.hr.

U petak, 10. oktobra, sakristan katedrale Notre-Dame u Parizu pronašao je među svijećama anonimno pismo, otkucano na pisaćoj mašini. Poruka je upozoravala na „neizbježni masakr“ i pozivala da se hram ne otvara tokom vikenda: „Ne otvarajte katedralu, posjetioci su već sakrili noževe, biće krvi, molimo vas, zatvorite hram.“

Policija je diskretno izvršila inspekciju, bez zatvaranja crkve. Nisu pronađeni nikakvi tragovi oružja, eksploziva ili sumnjivih osoba. Incident je zaveden kao „neprovjerena prijetnja“, ali je u obavještajnim krugovima izazvao zabrinutost. Jer, iako se na prvi pogled može činiti kao šala ili djelo mentalno poremećenog pojedinca, analitičari hibridnog rata vide u tome obrazac, način stvaranja latentne paranoje u srcu evropskih metropola.

Francuski istražitelji povezuju ovaj slučaj s nizom sličnih upozorenja i lažnih uzbuna u proteklim mjesecima, uključujući prijetnje školama, željezničkim stanicama i sinagogama. Svi incidenti imaju zajednički potpis: anonimnost, savršena sinkronizacija s društvenim mrežama i širenje panike bez ikakve materijalne štete.

Ono što je nekad bila špijunaža ili propagandni rat, danas se vodi kroz tehnološki sofisticirane hibridne operacije. Cassini Group u svojim analizama opisuje kako ruske mreže koriste širok spektar taktika, od sabotaže kablova i optičkih mreža, preko hakerskih upada, pa do orkestriranih dezinformacijskih kampanja na društvenim mrežama.

Evropski sigurnosni izvori sve češće govore o „novom tipu diverzije“, u kojem se kombiniraju dezinformacije, simbolička mjesta i svakodnevni strah. Cilj nije razaranje infrastrukture, nego stvaranje dojma da ništa nije sigurno: da može eksplodirati crkva, da vozovi mogu stati, da vlada skriva istinu. Takva percepcija podstiče sumnju u institucije, posebno u trenutku kada je Evropa već suočena s inflacijom, migracijama i ratnim umorom.

Francuska i Njemačka su, prema Cassiniju, „laboratorije panike“: zemlje s jakim medijima, velikim muslimanskim i ruskojezičnim zajednicama, te stalnim političkim napetostima koje Moskva koristi da pojača unutrašnju polarizaciju.

U Parizu, Berlinu, Varšavi i Rigi, četiri grada koja Cassini navodi kao glavne mete, zabilježeni su incidenti koji sami po sebi nisu smrtonosni, ali jesu psihološki destabilizirajući. Lažne dojave o bombama, sabotaže kablov, hakerski napadi na medijske kuće, „curenje“ tajnih dokumenata, pa čak i vandaliziranje spomenika ukrajinskim izbjeglicama, sve to dio je istog repertoara.

Stručnjaci to nazivaju „hibridnim pejzažom“, prostorom u kojem se granice između propagande, špijunaže i kriminala brišu. Svaka lažna vijest i svaka uzbuna doprinose osjećaju da je „neko stalno iza ugla“. U digitalnom dobu, kaže Cassini, „nije potrebno ubiti da bi se posijao strah“.

Na društvenim mrežama, ruske kampanje često se predstavljaju kao domaće rasprave. U Francuskoj su 2024. godine anonimni profili širili tvrdnje da je vlada „namjerno pustila“ lažno pismo o Notre-Dame kako bi opravdala nadzor nad građanima. U Njemačkoj su hakerske mreže lansirale priče o „lažnim ukrajinskim izbjeglicama“ koje šire kriminal, dok su u Slovačkoj i Češkoj kružili videosnimci navodnih „američkih biolaboratorija“.

Ovakvi sadržaji ne dolaze iz jedne ruke, nego iz mreže koja se proteže od botova i troll farmi do „alternativnih medija“ finansiranih preko paravana u Srbiji, Mađarskoj i na Kipru. Evropske obavještajne službe već godinama upozoravaju da je upravo ta disperzija izvora najveći problem: teško je dokazati direktnu vezu s Moskvom, iako obrazac i narativ jasno ukazuju na isti izvor.

Incident u Notre-Dameu možda neće ući u historiju kao spektakularan čin terorizma, ali on simbolizira novi oblik prijetnje: rat niskog intenziteta koji neprekidno traje. Njegova svrha nije da uništi gradove, nego da uništi osjećaj sigurnosti. Kad građani počnu sumnjati da iza svake svijeće, mejla ili tvita stoji potencijalna opasnost, cilj je već postignut.

Evropa, tvrdi Cassini, mora naučiti živjeti s hibridnim rizikom, ne kao s izuzetkom, nego kao sa stalnim stanjem. To znači ulaganje u digitalnu pismenost, koordinaciju službi i odgovorne medije koji neće svaki incident pretvarati u senzaciju.

Za sada, pisma poput onog pronađenog u katedrali možda ne izazivaju eksplozije, ali detoniraju u svijesti javnosti. A upravo to je, kako zaključuju istraživači, najjeftiniji i najučinkovitiji oblik rata u 21. stoljeću – onaj koji ne ruši zidove, već povjerenje.